|
Razgovor sa Ivanom Karlom, urednikom filmskog programa na RTS-u
Kakav je vaš komentar stanja u kome se nalazi naša filmska produkcija?
-Za Srbiju danas i njenu kinematografiju najbitnije je da se filmovi kontinuirano snimaju i da ih bude što više. Da bismo imali kvalitet neophodan je kvantitet, jer što više filmova to više mogućnosti da se iskažu dobri reditelji, dobri scenaristi, da rade glumci i filmski radnici. Da bude u funkciji cela kinematografija. Prethodne godine, to je činjenica, donele su veći broj filmova i mislim da je produkcija filmova imperativ kao i što više mladih režisera da režiraju svoje prve i druge filmove, i sa te strene pomoć države je itekako dobrodošla. Naravno, nije samo to put ka jačanju naše kinematografije i neophodno je da se svi segmenti kinematografije ojačaju i budu vitalniji nego što su danas. Mi smo danas u situaciji da je dosta bioskopa zatvoreno naročito po unutrašnjosti Srbije, ali polako se otvaraju multipleksi, osim Beograda ima naznaka da će ih biti i u drugim gradovima, i treba svi zajedno da pristupimo jačanju svih segmenata kinematografije da bi praktično naša zemlja i naš film zauzeo one pozicije koje mu po svemu pripadaju, kaže Karl.
Festival filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji opstaje i pored mnogih nedaća. Ima li po vama čvrsto ishodište za budućnost?
-Ja sam uvek više voleo i cenio festivale koji imaju neku jasnu
koncepciju, a Festival filmskog scenarija je upravo to, znači festival
koji ima jasnu nit, jasno profilisan program, koncepciju koju ne menja
već 32 godine. To je jedan od nekoliko festivala filmskog scenarija u
Evropi i sa te strane vrlo je važan jer vrednuje nešto što je osnov
svakog filma. Ako vi imate odlične uslove za rad, dobar budžet, odlične
glumce, najbolje tehničare na filmu – to je divno, ali ako vam je
scenario loš tom filmu nema pomoći. Možda je u poslednje vreme boljka
naših filmova scenario, i osim te funkcije Festivala da vrednuje ono
što je godišnja produkcija i vrednuje scenarije, mislim da su ove
specijalne radionice koje su prisutne u Banji, škole dramaturgije,
mogućnost da mladi ljudi nešto napišu, vrlo važan segment Festivala
nešto što ga čini još bitnijim za našu sredinu, tako da s te strane
Festival u Vrnjačkoj Banji kao i Festival glumačkih ostvarenja u Nišu
su dva festivala u našoj zemlji koji vrednuju dva bitna elementa svakog
filma. Postojao je nekad i Festival režije dok je bila zajednička
država SCG, u Herceg Novom, koji je u međuvremenu postao međunarodni,
ali kada govorimo o teritoriji Srbije mislim da su festivali u Banji i
Nišu za domaću kinematografiju, za domaći film, najbitniji i
najrelevantniji, komentariše naš sagovornik.
Vaše mišljenje o kvalitetu domaćih filmova...
-Imajući u vidu uslove u kojima se kod nas snimaju filmovi, stanje
prikazivačke mreže, manjak bioskopa, izlišno je kritikovati domaći
film. Ko snimi domaći film uradio je nešto značajno i zato se ne bih
bavio kritičkim osvrtom na kvalitet domaćeg filma. Kao što sam već
rekao sada je najbitnije da se domaći filmovi snimaju, da ih ima a kad
ih bude mnogo više i kad bude bolja situacija biće mogućnosti i za
realnu analizu. Ali danas kad imate mali broj filmova koji pokušavaju
da nađu put do bioskopa, a mnogi ga i ne nađu, mislim da nije primereno
da se bilo šta kritikuje ili oštro piše i govori. Za mene su svi domaći
filmovi bitni imperativ i moje uređivačke politike na RTS-u da bude što
više filmova na srpskom jeziku. Bitno je da se što više snima a kad ima
kvantiteta biće i kvaliteta, a postoje provereni reditelji koji su
stubovi naše kinematografije, ljudi koji prave filmove i osvajaju
nagrade i priznanja na mnogim festivalima u svetu: Kusturica,
Paskaljević i Marković, Dragojević i Golubović, nema svrhe nabrajati,
jer su to imena koje svako ko poznaje film zna, a poslednjih godina smo
svedoci nekih novih imena, prvih i drugih filmova mlađih generacija
reditelja. Tu je Stefan Arsenijević, Uroš Stojanović a nadam se da će
biti još nekoliko imena u narednom periodu. Tako da se ne brinem za
budućnost našeg filma, bitno je samo da bude uslova da ti ljudi i
provereni reditelji i mladi ljudi mogu što više da snimaju. A što se
tiče televizije domaći film je sastavni deo programa RTS-a, i uvek ćemo
se truditi da našu kinematografiju što više popularizujemo i omogućimo
da ona ima mesto koje i treba da ima na našem programu, odgovorio je
Ivan Karl.
Ljubomir Vojić
|