|
 Nenad Grujičić: „U svakoj pesmi sam težio ka univerzalnom, uz stalno nastojanje da ostvarim maksimum umetničke evilibristike. A da pri tom, lokalno i lično ostanu epicentar pevanije.“ U vrnjačkoj Biblioteci 6. avgusta promovisana je knjiga „Šajkaški soneti“ Nenada Grujičića. Stihove iz svoje najnovije knjige pesama kazivao je autor. U poslednjem broju Književnih novina Maja Belgišanin u svom prikazu visoko je ocenila ovu knjigu. „Šajkaški soneti su lirsko traganje za izgubljenim vremenom. Pesnik je uspeo da dočara i prikaže dane ranog detinjstva u Šajkašu, ali je oživeo i dane u kojima nije učestvovao: odlazak roditelja iz Bosne u Šajkaš, početak života u novoj sredini sa svim nedaćama i radostima i jedno udaljenije istorijsko vreme, život Srba graničara kroz vekove, odbleske ratova, te praznične doživljaje koji dosežu u daljinu.“
Nenad Grujičić je rođen 1954. godine u Pančevu. Na Filozofskom
fakultetu u Novom Sadu diplomirao je na grupi jugoslovenska i opšta
književnost. Direktor je ustanove Brankovo kolo u Sremskim Karlovcima.
Objavio je nekoliko pesničkih knjiga: Maternji jezik, Carska namiguša,
Jadac, Pusta sreća, Log, Cvast, Snovilje, Živa duša, Čistac, I otac i
mati, Mleč, Svetlost i zvuci... Objavio je i knjige eseja, kritika,
polemika i pripovedaka. Autor je nekoliko dokumentrano-umetničkih TV
emisija. Njegove pesme prevođene su čak na 17 stranih jezika. Dobitnik
je brojnih nagrada: Brankova nagrada Matice srpske, Milan Rakić, Pečat
varoši sremskokarlovačke, Kočićevo pero, Vukova nagrada i dr.
Marina Stanković-Janković
|